Home  

Opšte o Kličevcu
Foto album
Geografski položaj
Kličevačka crkva
Vojvoda Milenko
  Stojković
Kličevački idol
Okolina Kličevca
Viminacium

Poreklo
Broj stanovnika
Slike Živka Kostadinović

Ako imate nešto da
  objavite...

Knjiga gostiju
Pišite mi





Okolina Kličevca

Ram

Istoćno od Kličevca na dunavu nalazise bivši srednjovekovni grad Ram (Hram). Ram su Turci podigli 1483. godine. Grad Hram pominje se još od XII veka, ali sigurno je samo to da grad u svom današnjem obliku je delo Bajazita II. To je pravo artiljerisko utvrdjenje, ali još od onih srednjevekovnih utvrđenja, kod kojih je samo pojaćana debljina zidova i koja su naoružana topovima, ali koji ne menjaju svoj dosadašnji oblik. Grad se nalazi na obronku više obale Dunava. Oblik osnove je pravilan. Grad je imao donžon kulu i četiri obične. Kule i zidovi bili su snabdeveni topovskim mestima. Oko grada bilo je rov. U tvrđavi se nalazila, verovatno već od najranijih vremena, đamija sultana Bajazita. Prema saćuvanim podacima o posadi Hrama iz 1488. godine, saznajemo da su je saćinjavali mustahfizi i azapi. Verovatno je bilo i raznih zanatlija koji su bili uključeni u službu tvrđave.

Srebrno Jezero

Srebrno jezero je udaljeno 10 km. od Kličevca, a zbog svoje blizine Beogradu (129 km.) i ostalim gradovima širom Srbije postalo je veoma popularno za turiste i ribolovce. Dugaćko je 14 km., prosećne širine oko 300 m. Nekada je bilo rukavac Dunava, a sada je zatvoreno dvema branama. Bogato je ribom (som, smud, šaran, amur ...) i pominje se u Ginisovoj knjizi rekorda jer je iz njega izvađen najveći šaran, težak oko 44 kg. Uslovi za sportove na vodi su idealni. Leta 2000. na Srebrnom Jezeru je pocelo održavanje prvenstva Jugoslavije u skijanju na vodi.

Manastir Nimnik

U hrastovoj šumi, u ataru Kurjače, nalazi se srednjevekovni manastir Nimnik, poznat još pod ranijim imenom kao Marijanski manastir. Nezna se ništa tačno o vremenu postanka manastira. Njegova arhitektura, dimenzije i ostalo, upućuju da je izgrađen u srednjem veku, poslednjih decenija postojanja srpske samostalne države, kao zadužbina nekog malog vlastelina. Narodno predanje, koje je zabeležio Joakim Vujić, pripisuje ga knezu Bogosavu.
Ni prvi turski popisi ne pominju manastir Nimnik. Tek popis iz treče ili četvrte decenije 16. veka belezi ovaj manastir. Po opisi, iz vremena austrijske okupacije, crkva je stara, zidana je kamenom, pusta je i bez zvona.
Obnova manastira započela je 1825. godine. Crkva je posvečena letnjem svetim Nikoli. To je obična četvorostrana građevina od lomljenog kamena. Uglovi zgrade rađeni su od većih komada tesanog kamena, donesenih sa antičkog grada Viminacium. U zidinecrkve ugradjen je i jedan fragment, najverovatnije fragment nekog mermerovog stuba sa lepom ženskom glavom, brujne rastršene kose. Ta figura (lik božanstva sunca) u belom mermeru, u zidu nimničke crkve, našla dobru primenu. Poslužila je neobaveštenima za izvor verovanju da je to lik i glava deteta koga su Turci ubili, zato što nije htelo pokazati crkvu.
Zidovi su iznutra ravni, malterisani su i nisu ranije bili živopisani. Sadašnji živopis je urađen krajem XX. veka.

Literatura: Braničevski Almanah
                  Miroljub Manojlović, Prosveta Požarevac, 2002


© 2017. Klicevac.free.fr
Français | English | Literatura