Okolina Kličevca
Ram
Istoćno
od Kličevca na dunavu nalazise bivi srednjovekovni grad
Ram (Hram). Ram su Turci podigli 1483. godine. Grad Hram pominje
se jo od XII veka, ali sigurno je samo to da grad u svom dananjem
obliku je delo Bajazita II. To je pravo artiljerisko utvrdjenje,
ali jo od onih srednjevekovnih utvrđenja, kod kojih je
samo pojaćana debljina zidova i koja su naoruana topovima,
ali koji ne menjaju svoj dosadanji oblik. Grad se nalazi na
obronku vie obale Dunava. Oblik osnove je pravilan. Grad je
imao donon kulu i četiri obične. Kule i zidovi bili
su snabdeveni topovskim mestima. Oko grada bilo je rov. U tvrđavi
se nalazila, verovatno već od najranijih vremena, đamija
sultana Bajazita. Prema saćuvanim podacima o posadi Hrama iz 1488.
godine, saznajemo da su je saćinjavali mustahfizi i azapi. Verovatno
je bilo i raznih zanatlija koji su bili uključeni u slubu tvrđave.
Srebrno Jezero
Srebrno jezero
je udaljeno 10 km. od Kličevca, a zbog svoje blizine Beogradu (129
km.) i ostalim gradovima irom Srbije postalo je veoma popularno
za turiste i ribolovce. Dugaćko je 14 km., prosećne irine
oko 300 m. Nekada je bilo rukavac Dunava, a sada je zatvoreno dvema
branama. Bogato je ribom (som, smud, aran, amur ...) i pominje
se u Ginisovoj knjizi rekorda jer je iz njega izvađen najveći aran,
teak oko 44 kg. Uslovi za sportove na vodi su idealni. Leta
2000. na Srebrnom Jezeru je pocelo odravanje prvenstva Jugoslavije
u skijanju na vodi.
Manastir
Nimnik
U
hrastovoj umi, u ataru Kurjače, nalazi se srednjevekovni
manastir Nimnik, poznat jo pod ranijim imenom kao Marijanski
manastir. Nezna se nita tačno o vremenu postanka manastira.
Njegova arhitektura, dimenzije i ostalo, upućuju da je izgrađen
u srednjem veku, poslednjih decenija postojanja srpske samostalne
drave, kao zadubina nekog malog vlastelina. Narodno
predanje, koje je zabeleio Joakim Vujić, pripisuje ga
knezu Bogosavu.
Ni prvi turski popisi ne pominju manastir Nimnik. Tek popis iz treče
ili četvrte decenije 16. veka belezi ovaj manastir. Po opisi,
iz vremena austrijske okupacije, crkva je stara, zidana je kamenom,
pusta je i bez zvona.
Obnova manastira započela je 1825. godine. Crkva je posvečena
letnjem svetim Nikoli. To je obična četvorostrana građevina
od lomljenog kamena. Uglovi zgrade rađeni su od većih
komada tesanog kamena, donesenih sa antičkog grada Viminacium.
U zidinecrkve ugradjen je i jedan fragment, najverovatnije fragment
nekog mermerovog stuba sa lepom enskom glavom, brujne rastrene
kose. Ta figura (lik boanstva sunca) u belom mermeru, u zidu
nimničke crkve, nala dobru primenu. Posluila je
neobavetenima za izvor verovanju da je to lik i glava deteta
koga su Turci ubili, zato to nije htelo pokazati crkvu.
Zidovi su iznutra ravni, malterisani su i nisu ranije bili ivopisani.
Sadanji ivopis je urađen krajem XX. veka.
Literatura:
Braničevski Almanah
Miroljub Manojlović, Prosveta Poarevac, 2002
|